Njemačka Komisija E znanstveni autoritet za ljekovita sredstva, priznala je ginseng kao tonik protiv slabosti i umora, koristan za oporavak organizma od bolesti i napora te općenito za jačanje fizičkih i mentalnih sposobnosti.
U stručnoj literaturi ginseng se spominje kao stimulans, što on zapravo i je, a ima i adaptogena svojstva. Posebna snaga korejskog ginsenga je u tome što sadrži više od 30 vrsta triterpenskih glikozida, poznatih pod nazivom ginsenozidi. To su aktivne tvari koje imaju svestran učinak na organizam, kaže fitoaromaterapeut i nutricionist Goran Smirčić u članku “Ginseng – tonik protiv slabosti i umora”.
Prvi zapisi o primjeni ginsenga u tradicionalnoj kineskoj medicini potječu još iz 2743. godine prije Krista.
Ginseng je višegodišnja biljka koja naraste do 50 centimetara. Ima uspravnu, tanku i nerazgranatu stabljiku koja na vrhu ima cvat od bijelih do cvjetića zelenkaste boje, a listovi su dlanasto razdijeljeni. Plodovi su svijetlocrvene bobice.
Radi se o biljci koja raste sporo, a korijen se bere kada je biljka stara od tri do šest godina. Korijen je cilindričan, blijedožut, podijeljen na krupnije primarno korijenje s korjenčićima.
Preparati ginsenga uglavnom se primjenjuju u obliku ekstrakata dobivenih iz korijena ili kao osušeni korijen koji može biti cijeli ili narezan.
Foto by Fitsum Admasu on Unsplash
U tradicionalnoj kineskoj medicini ginseng se koristi već stoljećima. Ovisno o tome kad se bere, korijen biljke dijeli se na svježi, bijeli i crveni ginseng. Svježi korijen se bere u prve četiri godine uzgoja, bijeli od četvrte do šeste godine, dok se crveni bere tek nakon šest ili više godina.
Azijski ginseng (Panax ginseng) od američkog se ginsenga razlikuje po količini aktivnih sastojaka, kao i po djelovanju na organizam. Znanstvena istraživanja, kako navodi Healthline, ukazuju na to da američki ginseng više djeluje opuštajuće, dok azijski, odnosno korejski ginseng ima više stimulativni učinak (1, 2).
Ginseng sadrži ginsenozide i gintonine. Ovi se aktivni sastojci nadopunjuju i na taj način djeluju blagotvorno na zdravlje (3).
Ono što je znanstvenicima zanimljivo je mogućnost da ginseng ima antioksidativna i protuupalna svojstva (4).
Neka istraživanja pokazala su, naime, da ekstrakt ginsenga bogat ginsenozidima može spriječiti upalni proces (5, 6).
Povoljni učinci primjećeni su kod osoba s ekcemom (7).
Za potrebe jedne od studija osamnaestogodišnji atletičar uzimao je 2 grama ekstrakta crvenog ginsenga tri puta dnevno, sedam dana zaredom. Određeni upalni markeri mjereni su nakon što bi odradio trening u trajanju od sat i pol. Ispostavilo se da su upalni markeri u njegovom slučaju bili znatno niži nego u kontrolnoj skupini koji je uzimala drugi biljni dodatak prehrani (8).
U puno obimnoj studiji sudjelovalo je 71 žena koje su bile u postmenopauzi. Uzimale su 3 grama crvenog ginsenga dnevno tijekom 12 tjedana, dok je kontrolna skupina uzimala placebo. Istraživači su utvrdili da crveni ginseng može pridonijeti smanjenju oksidativnog stresa i povećati aktivnost antioksidativnih enzima (9).
ZAKLJUČAK Istraživanja su potvrdila da ginseng može djelovati na snižavanje upalnih markera, te da može imati zaštitno djelovanje kad se radi o oksidativnom stresu.
Ginseng se često dijeli na crveni i bijeli, ali je važno znati da se radi o istoj biljci obrađenoj na različite načine. Bijeli ginseng se dobiva guljenjem te sušenjem svježe biljke, koja je rasla četiri do šest godina. Zbog toga što se suši na zraku i sunčevoj svjetlosti može imati manje terapijskih sastojaka.
Da bi se dobio crveni ginseng, biljka se bere tek nakon šest godina starosti, te se bez prethodnog guljenja kuha na 100 °C, zbog čega i ima crvenkasto-smeđu boju. Tek nakon toga ginseng se suši.
Crveni ginseng se daleko češće upotrebljava kao sredstvo za liječenje u biljnoj medicini, a sve su češća istraživanja farmakološkog djelovanja tzv. ginsenosida, koji su osnovni sastojci biljke. Azijski ginseng se može naći i u svježem obliku, te u obliku koji se zove sunčani ginseng, a koji se dobiva procesom zagrijavanja bijelog ginsenga na temperaturi od 120 °C, s ciljem povećavanja količine ginsenosida.
Da bi se dobio ekstrakt korejskog crvenog ginsenga, korijen biljke bere se tek nakon šest godina, te se bez prethodnog guljenja obrađuje na pari na 70 stupnjeva, zbog čega i ima sjajnu, crvenkasto-smeđu boju. Tek nakon toga ginseng se suši. Bijeli se ginseng pak dobiva guljenjem te sušenjem svježe biljke, koja je rasla četiri do šest godina. Zbog toga što se suši na zraku i sunčevoj svjetlosti može imati manje djelotvornih tvari, te se stoga crveni ginseng češće upotrebljava u biljnoj medicini.
Odlika crvenog ginsenga je da se bolje apsorbira od drugih vrsta ginsenga zbog načina pripreme te ima veću učinkovitost jer se brojni korisni sastojci nalaze blizu kore, a tijekom obrade crvenom ginsengu se ne uklanja kora. Obzirom se najprije pari, a tek potom suši, djelatne tvari crvenog ginsenga postaju snažnije. Također, dugotrajnije stajanje ne smanjuje njihovu djelotvornost.
Učinak korejskog crvenog ginsenga se pojačava ako se uzima redovito i tijekom dužeg razdoblja, a neka djelovanja potvrdila je i moderna znanost.
Koja je razlika između korejskog, sibirskog i američkog ginsenga
“Kralj biljaka”, kako ga znaju nazivati, otkriven je prije oko 5.000 godina, te je vrlo brzo postao cijenjen zbog toga što je vraćao snagu i obnavljao energiju. Preporučavali su ga za prosvjetljenje uma i povećanje mudrosti.
Raste na skrovitim mjestima u sjenovitim šumama i na brežuljcima Koreje, Kine i Rusije, no najpovoljnija klima i najkvalitetnija zemljišta nalaze se u Koreji gdje je tehnika uzgoja, stara više od 400 godina, dosegla takvu razinu da se uzgojeni ginseng po svojim karakteristikama u potpunosti približio divljoj biljci. Naime, u stara vremena koristio se samo divlji ginseng jer se zbog svoje osjetljivosti i posebnih uvjeta u kojima mora rasti, od odgovarajuće temperature do sjenovitog tla bogatog mineralima, ginseng nije mogao uzgojiti.
Poznat je kao adaptogen, odnosno kao biljka koje povećava otpornost na stres. Također se navodi kako jača imunološki sustav, daje energiju i vitalnost, podmlađuje organizam tako što poboljšava njegove funkcije.
Iako se zovu isto, različite vrste ginsenga imaju različito djelovanje te čak simboliziraju različitu energiju.
Dok onaj američki ginseng, Panax Quinquefolius, ima yin energiju, rashlađuje tijelo i koristi se kod groznice, djelovanje azijskog, odnosno korejskog Panax Ginsenga, koji predstavlja drevni koncept yang energije, ima suprotan učinak i koristi se za poboljšanje cirkulacije i oporavak organizma.
Spomenimo još i sibirski ginseng (Eleutherococcus Senticosus) koji je otkriven kada se pokušala pronaći jeftinija alternativa relativno skupom korejskom ginsengu. Ispitivanja su pokazala da imaju potpuno drukčiji sastav.
“Kralj biljaka” već tisućama godina vraća snagu i vitalnost
O vrstama ginsenga podosta se već zna jer se radi o jednoj od najstarijih, najviše upotrebljavanih i najviše proučavanih biljaka na svijetu.
Najcjenjeniji je onaj korejskog crvenog ginsenga i to kao ekstrakt.
Ginseng koji se uzgaja u Koreji naziva se korejski ginseng. Poznat je po korijenu “čovjekolikog izgleda”, a njegovu djelotvornost stručnjaci pripisuju izvrsnim klimatskim uvjetima, kvaliteti tla i razvijenim metodama uzgoja ginsenga u Koreji. Upravo vrsta ginsenga koji raste u Koreji smatra se najboljom od svih.
Stoljećima su ljudi na Istoku uzimali ginseng kao neku vrstu tonika koji će osnažiti njihovo tijelo. Otkriven je u Kini prije oko 5.000 godina, u regiji Mandžurija. Vrlo brzo postao je cijenjen jer je vraćao snagu i obnavljao energiju. U 3. stoljeću p.n.e. potražnja za ginsengom je bila tolika da su Kinezi počeli trgovati s Korejom. U zamjenu za nevjerojatno ljekoviti ginseng mijenjali su nadaleko poznatu svilu.
U knjizi o ljekovitom bilju “Klasične ljekovite biljke” (Pen Tsao Ching) ginseng se preporučuje za prosvjetljenje i povećanje mudrosti.
Do početka 20. stoljeća potražnja za ginsengom je toliko porasla da je počeo komercijalni uzgoj u Koreji, koji se nastavlja do danas. Do tada se u ljekovite svrhe upotrebljavao divlji ginseng, no danas je on vrlo rijetka i gotovo ugrožena biljna vrsta, jer se bere brže nego što može rasti.
Korijenu ginsenga potrebne su godine da bi sazrio. Stoga su mu cijene daleko veće od onog iz uzgoja, no danas se na tržištu nalazi ginseng koji se uzgaja, pa su cijene ipak prihvatljivije.
Naziv Panax ginseng dao mu je ruski znanstvenik C.A. Meyer 1843. smatrajući da se radi o “svelijeku” koji može izliječiti sve bolesti.
Slične korejskom, u Americi, Japanu, Kini i Rusiji uzgajaju se vrste ginsenga koje se od korejskog razliku po djelotvornosti i izgledu. Korejski, odnosno azijski ginseng, za početak pripada porodici Araliaceae, roda Panax i vrste ginseng, sa znanstvenim nazivom Panax ginseng C.A. Meyer. Još je šest biljaka roda Panax.
- Korejski ginseng (P. ginseng) – ima 5 listova – korijen ima oblik ljudskog tijela – raste u Koreji i Mandžuriji
- Američki (P. quinquefolium) – 5 listova- korijen ima oblik cilindra – sjevernoistočna Amerika
- Kineski (P. notoginseng) – 7 listova – oblik minijaturne mrkve – Yunnan u Kini
- Japanski (P. japonicum) – 7 listova – oblik bambusovog korijena – Japan i Yunnan u Kini
- Patuljasti (P. trifolius) – 3 lista – oblik sfere – sjeveroistočna Amerika
- Himalajski (P. pseudoginseng) – 5 listova – oblik lukovice / gomolja – Nepal.
Bez obzira što se više biljaka naziva ginseng, sve one pripadaju rodu Panaxa, djeluju različito. Američki ginseng (Panax quinquefolius) rashlađuje tijelo i simbolizira yin energiju, pa se koristi kod različitih groznica, dok azijski ginseng (Panax ginseng) yang energije ima suprotan efekt i koristi se za poboljšanje cirkulacije, pomaže oporavku organizma, povećava energiju i izdržljivost, što je neophodno osobama koje su pod stresom i žive modernim ubrzanim načinom života.
Ginseng za siromašne
Ginseng je poznat kao adaptogen, odnosno sredstvo koje povećava otpornost na stres. Osim poboljšanja općeg stanja organizma (odličan je antioksidans), rezultati istraživanja potvrđuju da djeluje blagotvorno te da poboljšava kvalitetu života (studija National Autonomous University iz Meksika). Klasična medicinska istraživanja pokazuju različite rezultate o njegovoj učinkovitosti obzirom se u istraživanjima koriste biljke različite kvalitete, a koje se mogu naći na tržištu.
Nažalost, ginsengom se znaju nazivati i biljke koje nisu istog roda, pa tako imamo sibirski ginseng, aljaški ginseng, indijski ginseng, brazilski ginseng, peruanski ginseng, malezijski ginseng, južni ginseng, pustinjski ginseng, ženski ginseng, domaći ginseng, pa čak i ginseng za siromašne. Obzirom da djeluju na različite načine, prije no što ih koristite saznajte više o njihovom djelovanju.
Bitno je napomenuti da je njemačka Komisija E priznala ginseng kao tonik protiv slabosti i umora, koristan za oporavak fizičkih i mentalnih sposobnosti i koncentracije. Spominje se i kao stimulans, što ginseng zapravo i je, no ima i adaptogena svojstva. Snaga ginsenga je u triterpenskim glikozidima, nazvanim ginsenozidi.
Što su saponini
Saponini (saponin glikozidi) su posebna grupa glikozida koji u svom sastavu, pored šećera imaju i triterpenske ili steroidne spojeve, a njihove otopine pri miješanju stvaraju pjenu. Po toj osobini su i imenovani. U biljkama (heljda, mungo grah, ginko, kuzu, grahorice, luk..), se najviše nalaze u dijelovima biljke koji rastu ispod zemlje, plodu i sjemenkama. Obzirom se saponin što se nalazi u ginsengu razlikuje od onih u drugim biljkama po kemijskoj strukturi, oni se nazivaju ginsenozidi (panaxatriol-ginsenozid, skraćeno PT, panaxadiol ginsenozid ili PD). Korejski ginseng za razliku od ostalih ima uravnotežen omjer PT-a i PD-a, a tijekom njegove obrade stvara se još i saponin G-Rh2, koji ima impresivno djelovanje.
Da biste lakše shvatili što su saponini, zamislite ih kao sastojak koji kad uđe u ljudsko tijelo čisti krvne žile i organe poput sapuna.
Šest godina stari korijen ginsenga bude dugačak oko 35 cm, a teži 40 do 120 g, iako nekad dosegne i težinu od 300 g. Međutim, sedam godina stari ginseng sporo raste i postaje izobličen, drvenaste površine. Tijekom obrade na njemu se pojavljuju bijele mrlje te postaje šupljikav. Stoga se obrađuje ranije.
Dobro je znati
Visoke doze ginsenga mogu uzrokovati nesanicu, pa je bolje uzimati ga na početku dana.
Pretjerano visoke doze (5-10 grama dnevno) mogu uzrokovati nervozu i povišeni krvni tlak.
Ginseng može povećati učinak kofeina.
Ginsengom se znaju nazivati čak i druge adaptogene biljke, a često i one koje čak ni nisu adaptogeni. Neke od njih su: južni ginseng (Gynostemma pentaphyllum), sibirski ginseng (Eleutherococcus senticosus), prinčevski ginseng (Pseudostellaria heterophylla), indijski ginseng (Withania somnifera), brazilski ginseng (Pfaffia paniculata), peruanski ginseng (Lepidium meyenii), aljaški ginseng (Oplopanax horridus), ženski ginseng (Angelica sinensis), Panax notoginseng poznatiji kao san qi, tian qi ili tien chi.
Foto by Braedon McLeod on Unsplash
English