Ginseng koji se uzgaja u Koreji naziva se korejski ginseng. Poznat je po korijenu “čovjekolikog izgleda”, a njegovu djelotvornost stručnjaci pripisuju izvrsnim klimatskim uvjetima, kvaliteti tla i razvijenim metodama uzgoja ginsenga u Koreji. Upravo vrsta ginsenga koji raste u Koreji smatra se najboljom od svih.
Stoljećima su ljudi na Istoku uzimali ginseng kao neku vrstu tonika koji će osnažiti njihovo tijelo. Otkriven je u Kini prije oko 5.000 godina, u regiji Mandžurija. Vrlo brzo postao je cijenjen jer je vraćao snagu i obnavljao energiju. U 3. stoljeću p.n.e. potražnja za ginsengom je bila tolika da su Kinezi počeli trgovati s Korejom. U zamjenu za nevjerojatno ljekoviti ginseng mijenjali su nadaleko poznatu svilu.
U knjizi o ljekovitom bilju “Klasične ljekovite biljke” (Pen Tsao Ching) ginseng se preporučuje za prosvjetljenje i povećanje mudrosti.
Do početka 20. stoljeća potražnja za ginsengom je toliko porasla da je počeo komercijalni uzgoj u Koreji, koji se nastavlja do danas. Do tada se u ljekovite svrhe upotrebljavao divlji ginseng, no danas je on vrlo rijetka i gotovo ugrožena biljna vrsta, jer se bere brže nego što može rasti.
Korijenu ginsenga potrebne su godine da bi sazrio. Stoga su mu cijene daleko veće od onog iz uzgoja, no danas se na tržištu nalazi ginseng koji se uzgaja, pa su cijene ipak prihvatljivije.
Naziv Panax ginseng dao mu je ruski znanstvenik C.A. Meyer 1843. smatrajući da se radi o “svelijeku” koji može izliječiti sve bolesti.
Slične korejskom, u Americi, Japanu, Kini i Rusiji uzgajaju se vrste ginsenga koje se od korejskog razliku po djelotvornosti i izgledu. Korejski, odnosno azijski ginseng, za početak pripada porodici Araliaceae, roda Panax i vrste ginseng, sa znanstvenim nazivom Panax ginseng C.A. Meyer. Još je šest biljaka roda Panax.
- Korejski ginseng (P. ginseng) – ima 5 listova – korijen ima oblik ljudskog tijela – raste u Koreji i Mandžuriji
- Američki (P. quinquefolium) – 5 listova- korijen ima oblik cilindra – sjevernoistočna Amerika
- Kineski (P. notoginseng) – 7 listova – oblik minijaturne mrkve – Yunnan u Kini
- Japanski (P. japonicum) – 7 listova – oblik bambusovog korijena – Japan i Yunnan u Kini
- Patuljasti (P. trifolius) – 3 lista – oblik sfere – sjeveroistočna Amerika
- Himalajski (P. pseudoginseng) – 5 listova – oblik lukovice / gomolja – Nepal.
Bez obzira što se više biljaka naziva ginseng, sve one pripadaju rodu Panaxa, djeluju različito. Američki ginseng (Panax quinquefolius) rashlađuje tijelo i simbolizira yin energiju, pa se koristi kod različitih groznica, dok azijski ginseng (Panax ginseng) yang energije ima suprotan efekt i koristi se za poboljšanje cirkulacije, pomaže oporavku organizma, povećava energiju i izdržljivost, što je neophodno osobama koje su pod stresom i žive modernim ubrzanim načinom života.
Ginseng za siromašne
Ginseng je poznat kao adaptogen, odnosno sredstvo koje povećava otpornost na stres. Osim poboljšanja općeg stanja organizma (odličan je antioksidans), rezultati istraživanja potvrđuju da djeluje blagotvorno te da poboljšava kvalitetu života (studija National Autonomous University iz Meksika). Klasična medicinska istraživanja pokazuju različite rezultate o njegovoj učinkovitosti obzirom se u istraživanjima koriste biljke različite kvalitete, a koje se mogu naći na tržištu.
Nažalost, ginsengom se znaju nazivati i biljke koje nisu istog roda, pa tako imamo sibirski ginseng, aljaški ginseng, indijski ginseng, brazilski ginseng, peruanski ginseng, malezijski ginseng, južni ginseng, pustinjski ginseng, ženski ginseng, domaći ginseng, pa čak i ginseng za siromašne. Obzirom da djeluju na različite načine, prije no što ih koristite saznajte više o njihovom djelovanju.
Bitno je napomenuti da je njemačka Komisija E priznala ginseng kao tonik protiv slabosti i umora, koristan za oporavak fizičkih i mentalnih sposobnosti i koncentracije. Spominje se i kao stimulans, što ginseng zapravo i je, no ima i adaptogena svojstva. Snaga ginsenga je u triterpenskim glikozidima, nazvanim ginsenozidi.
Što su saponini
Saponini (saponin glikozidi) su posebna grupa glikozida koji u svom sastavu, pored šećera imaju i triterpenske ili steroidne spojeve, a njihove otopine pri miješanju stvaraju pjenu. Po toj osobini su i imenovani. U biljkama (heljda, mungo grah, ginko, kuzu, grahorice, luk..), se najviše nalaze u dijelovima biljke koji rastu ispod zemlje, plodu i sjemenkama. Obzirom se saponin što se nalazi u ginsengu razlikuje od onih u drugim biljkama po kemijskoj strukturi, oni se nazivaju ginsenozidi (panaxatriol-ginsenozid, skraćeno PT, panaxadiol ginsenozid ili PD). Korejski ginseng za razliku od ostalih ima uravnotežen omjer PT-a i PD-a, a tijekom njegove obrade stvara se još i saponin G-Rh2, koji ima impresivno djelovanje.
Da biste lakše shvatili što su saponini, zamislite ih kao sastojak koji kad uđe u ljudsko tijelo čisti krvne žile i organe poput sapuna.
Šest godina stari korijen ginsenga bude dugačak oko 35 cm, a teži 40 do 120 g, iako nekad dosegne i težinu od 300 g. Međutim, sedam godina stari ginseng sporo raste i postaje izobličen, drvenaste površine. Tijekom obrade na njemu se pojavljuju bijele mrlje te postaje šupljikav. Stoga se obrađuje ranije.
Dobro je znati
Visoke doze ginsenga mogu uzrokovati nesanicu, pa je bolje uzimati ga na početku dana.
Pretjerano visoke doze (5-10 grama dnevno) mogu uzrokovati nervozu i povišeni krvni tlak.
Ginseng može povećati učinak kofeina.
Ginsengom se znaju nazivati čak i druge adaptogene biljke, a često i one koje čak ni nisu adaptogeni. Neke od njih su: južni ginseng (Gynostemma pentaphyllum), sibirski ginseng (Eleutherococcus senticosus), prinčevski ginseng (Pseudostellaria heterophylla), indijski ginseng (Withania somnifera), brazilski ginseng (Pfaffia paniculata), peruanski ginseng (Lepidium meyenii), aljaški ginseng (Oplopanax horridus), ženski ginseng (Angelica sinensis), Panax notoginseng poznatiji kao san qi, tian qi ili tien chi.
Foto by Braedon McLeod on Unsplash
English