U tradicionalnoj kineskoj medicini ginseng se koristi već stoljećima. Ovisno o tome kad se bere, korijen biljke dijeli se na svježi, bijeli i crveni ginseng. Svježi korijen se bere u prve četiri godine uzgoja, bijeli od četvrte do šeste godine, dok se crveni bere tek nakon šest ili više godina.
Azijski ginseng (Panax ginseng) od američkog se ginsenga razlikuje po količini aktivnih sastojaka, kao i po djelovanju na organizam. Znanstvena istraživanja, kako navodi Healthline, ukazuju na to da američki ginseng više djeluje opuštajuće, dok azijski, odnosno korejski ginseng ima više stimulativni učinak (1, 2).
Ginseng sadrži ginsenozide i gintonine. Ovi se aktivni sastojci nadopunjuju i na taj način djeluju blagotvorno na zdravlje (3).
Ono što je znanstvenicima zanimljivo je mogućnost da ginseng ima antioksidativna i protuupalna svojstva (4).
Neka istraživanja pokazala su, naime, da ekstrakt ginsenga bogat ginsenozidima može spriječiti upalni proces (5, 6).
Povoljni učinci primjećeni su kod osoba s ekcemom (7).
Za potrebe jedne od studija osamnaestogodišnji atletičar uzimao je 2 grama ekstrakta crvenog ginsenga tri puta dnevno, sedam dana zaredom. Određeni upalni markeri mjereni su nakon što bi odradio trening u trajanju od sat i pol. Ispostavilo se da su upalni markeri u njegovom slučaju bili znatno niži nego u kontrolnoj skupini koji je uzimala drugi biljni dodatak prehrani (8).
U puno obimnoj studiji sudjelovalo je 71 žena koje su bile u postmenopauzi. Uzimale su 3 grama crvenog ginsenga dnevno tijekom 12 tjedana, dok je kontrolna skupina uzimala placebo. Istraživači su utvrdili da crveni ginseng može pridonijeti smanjenju oksidativnog stresa i povećati aktivnost antioksidativnih enzima (9).
ZAKLJUČAK Istraživanja su potvrdila da ginseng može djelovati na snižavanje upalnih markera, te da može imati zaštitno djelovanje kad se radi o oksidativnom stresu.
Ginseng se često dijeli na crveni i bijeli, ali je važno znati da se radi o istoj biljci obrađenoj na različite načine. Bijeli ginseng se dobiva guljenjem te sušenjem svježe biljke, koja je rasla četiri do šest godina. Zbog toga što se suši na zraku i sunčevoj svjetlosti može imati manje terapijskih sastojaka.
Da bi se dobio crveni ginseng, biljka se bere tek nakon šest godina starosti, te se bez prethodnog guljenja kuha na 100 °C, zbog čega i ima crvenkasto-smeđu boju. Tek nakon toga ginseng se suši.
Crveni ginseng se daleko češće upotrebljava kao sredstvo za liječenje u biljnoj medicini, a sve su češća istraživanja farmakološkog djelovanja tzv. ginsenosida, koji su osnovni sastojci biljke. Azijski ginseng se može naći i u svježem obliku, te u obliku koji se zove sunčani ginseng, a koji se dobiva procesom zagrijavanja bijelog ginsenga na temperaturi od 120 °C, s ciljem povećavanja količine ginsenosida.
Hrvatski